Opet ona stara priča.

“Našla sam se danas i pobjegla od sebe,
ali nešto me povuklo natrag,
glas razuma za koji sam zaboravila da ga imam.
Samo znam da nisi ovdje da kažes ono što si uvijek govorio,
ali zapisano je na nebu noćas…

I neću se predati,
ne, neću se slomiti.
Prije nego što ti se čini, život se okrene.
I ja ću biti jaka,
čak i ako sve pođe po zlu.
Stojeći u mraku,
još uvijek vjerujem da neko me čuva.

Vidjela sam jarku svjetlost.
Ona sjaji u mojoj sudbini.
Sjaji svo vrijeme.
I neću se bojati da je pratim,
gdje god da me povede.
Samo znam da je jučer prošlo,
i tačno sada, tu pripadam ovom trenutku,
u mojim snovima..

Nema veze što ljudi govore,
i nema veze koliko je vremena potrebno,
vjeruj u sebe i letjet ćeš visoko!
Samo je važno koliko si iskren!
BUDI ISKREN PREMA SEBI I SLIJEDI SVOJE SRCE!”

jaanam
“Nisu mi podigli spomenik i ime će mi uskoro biti zaboravljeno, ali sam voljela nekog svim svojim srcem i dušom, a to je meni oduvijek bilo dovoljno.”

Komentariši