U proljeću

“Na sunčanoj toploj traci,
sašla s neba proljet mila.
I zamamnim behar-cvijećem,
do i brijeg okitila.

Mali slavulj – pjesnik sreće,
na tananoj pjeva grani.
I pjesmicom sevdalijskom,
budi život uspavani.

A ja sjetno na brežuljku,
na goloj sam stijeni sio,
na srdašce kao magla,
tužan mi se spomen svio:

Hej i moja mladost draga,
čarna je i živa bila,
baš ko ova Božja narav,
baš ko ova proljet mila!

I moje je srce bilo,
ko slavujak mali što je,
u divne je pjesme vilo,
ružičaste sanke svoje.

Al te sanke davno su mi
silni vjetri rastrgali,
i uz njih su moju proljet,
u grob hladni pokopali.

Pa mi sada mjesto pjesme
samo mukli jecaj bruji;
ah, moj život danas sliči
zimskom vjetru i oluji.”

jaanam
“Nisu mi podigli spomenik i ime će mi uskoro biti zaboravljeno, ali sam voljela nekog svim svojim srcem i dušom, a to je meni oduvijek bilo dovoljno.”

Komentariši