Zlatne strune svirajte mi ovu pjesmu jače, sanjao sam kako draga na rastanku plače…

Slučajnost? Ili sudbina? Ili nešto treće. Da li stvarno to postoji. Kako je moguće da se ti mali detalji tako dobro slažu, i nalaziš vezu među stvarima koje su međusobno nepovezive. Znak ili nešto drugo? Ne znam. Znam da sam sad tužna. Ne znam šta želim. Gdje idem. Za što da se odlučim. Treba mi…

Nastavi čitanje →

“Moramo da povećamo poreze, da bismo mogli da nahranimo i obučemo i zabavimo sve one u ludnicama i drugim mjestima, koji su vjerovali u ljubav, kada je nje bilo tako malo tu.”

“I osjećam, ostat ću žedna ove daleke ljepote. I vraćat ću se na ovaj svijet u doba kad zloslutnice jednoliko jadaju. U doba kad cvjeta cvijet zelenoga kukurjeka, i mlade kiše padaju, u smijeh srebrnih rijeka. I zaplakat ću kad spazim oblaka bijelog galije, nebom zanjihan hod. I bit će mi sve žalije, kad rijekom…

Nastavi čitanje →

Okraća ljubav, kao sve druge, velike stvari. Izgori kao dozreo, siv pepeo, na cigari.

Nikada više ti i ja. Ja sam umorna i od svega. I od svakoga. I više za nikog ne marim, jer oni za koje jesam su me napustili i pokazali kako u ovom svijetu ljubav ne zna da se cijeni. Niko mi više i ne treba. Borit ću se sama za sebe i živjeti po…

Nastavi čitanje →

“Nemojte misliti da prava ljubav mora činiti izvanredne stvari. Dovoljno je ljubiti i nikada se od toga ne umoriti.”

“Vremenom ćeš navići na rastajanje. Naučićeš da se sjećaš. A sjećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni. Kao što dio sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ćeš vidjeti da si ti pomalo svi koje si nekad voljela. Jednom…

Nastavi čitanje →

U mojim snovima sve je tako pravo, sve je tako drago, da se ne bih ni budila. Ja sam sanjar i u snovima ja živim. To ne dam nikome da mi oduzme. To je ono što mi daje snagu u ovom teškim vremenima bez osjećanja.

Najviše se u životu bojim toga da ne živim. Bojim se snova koji će ostati pusti, i sreće koja će počivati samo na mašti. Bojim se da me vrijeme neće čekati, i da dijete u meni neće vječno živjeti. Mnogo želja je tu, a tako malo načina da one postanu stvarnost. Žalim i za propuštenim…

Nastavi čitanje →

“Na kraju, sve se svede na to kako sam ja marila previše, a ti nisi mario uopšte.”

“Tužno je kad osobe koje poznaješ postanu osobe koje si poznavao. Kada možeš proći pored nekoga kao da nikada nije bio veliki dio tvojeg života. I kako si nekada mogao pričati s nekim satima a sada ga jedva možeš pogledati. Ne razumijem kako se možeš smijati cijeli dan, a zaspati u suzama. Kako se slike…

Nastavi čitanje →